субота, 5. март 2011.

Poezija je izrojila sazvežđe od devet Jugovića

          Poezija o Kosovu i herojima srpskog roda braći devet Jugovića, pisana je kao srpska kletva i zakletva. Ona jei poziv za odbranu srpske vere i osudu Brankovića, i njegove izdaje. Kosovska poezija je izrojila sazvežđe od devet Jugovića.
          Veliko stradanje srpstva na Kosovu, spašeno je od zaborava i sačuvano u pesmama. Kosovo je trajalo šest vekova i urezalo se u srce svakog Srbina. Stari Jug-Bogdan i njegovi sinovi devet Jugovića, pominjani su kroz istoriju i vekove kao najhrabriji ratnici. U pamćenje su ušli preko poezije pisane u knjigama i opevane na guslama. Guslari su u narod prenosili hrabrost i najveću legendu utkanu u sazvežđe o Jugovićima. Najčešće su pominjani braća Vojin i Boško Jugović. Boška opevaju i pamte kao nosioca krstatog barjaka. Vojin Jugović je nosio crvene jedeke. Njih je sestra, carica Milica, da bar jedan ostane kao zakletva i zaštita. Koliko je njihova hrabrost, istrajnost, plemenitost i vera bila jaka. Znajući da će na Kosovu izginuti i ostaviti svoje živote, nijedan od njih nije hteo da ostane. Po njima se meri: hrabrost, odlučnost i vera u bolji život i slobodu. Njihova majka je opevana kao hrabra i ponosita žena. Ali toliki gubitak ni njeno hrabro srce nije moglo da podnese.
          Sve što je izgubljeno u boju na Kosovu, spašeno je u pesmama o njemu, Sve što su kasnije generacije radile, radile su s mišlju o Kosovu. Poezija koja je izrojila sazvežđe od devet Jugovića zaslužuje da traje vekovima i prenosi se novim generacijama.

Нема коментара:

Постави коментар